Dragana Pavičić

  • učiteljica (13 godina rada u školi kao učiteljica razredne nastave i engleskog jezika)

  • mentorica i edukatorica (6 godina razvijam programe učenja za djecu i odrasle)

  • trenerica neuroznanosti u edukaciji (učenje utemeljeno na razvoju dječjeg mozga)

  • mama razigranog 12- godišnjeg školarca

Znate što često viđam?

Djecu koja u školi mogu biti samostalna, kod kuće postaju ovisna o maminom podsjećanju, provjeravanju i objašnjavanju.

Ne zato što ne mogu.
Nego zato što nikada nisu naučila kako učiti samostalno.

Kao učiteljica sam znala objasniti gradivo.
Ali kao mama sam shvatila nešto puno važnije:

ne želim biti kućna učiteljica svom djetetu.

Želim biti mama.

I tada sam počela svjesno graditi sustav koji će mom djetetu pomoći da nauči:

  • organizirati svoje učenje,

  • preuzeti odgovornost za školu,

  • znati što i kako učiti,

  • učiti bez stalnog podsjećanja.

Taj sustav sam prošla zajedno sa svojim sinom, korak po korak.

A woman sitting on a beige couch, writing in a notebook with a pen, with a laptop in front of her, in a nicely decorated room with a white wall, a lamp, and some plants.

Danas to isto učim druge mame

Pomažem mamama školaraca da kod svoje djece razviju:

  • samostalnost u učenju

  • odgovornost za školu

  • organizaciju i radne navike

  • vještine koje će im trebati cijeli život

Jer škola nije samo ocjena. Škola je prilika da dijete nauči kako preuzeti odgovornost za sebe.

Ako ste i vi mama koja nakon posla još satima sjedi nad zadaćom…
ako vas umaraju svakodnevna podsjećanja, pregovori i rasprave oko učenja…
ili se ponekad uhvatite kako mislite: “Zar ću ovako prolaziti cijelo školovanje?”

Znajte da niste jedine.

I još važnije — postoji drugačiji način.

Dijete može naučiti kako:

  • organizirati svoje učenje,

  • znati što treba učiti i kada,

  • preuzeti odgovornost za školu,

  • učiti bez stalnog maminog podsjećanja.

Upravo tome je posvećena moja radionica “Dijete koje uči samostalno”.

Na radionici pokazujem mamama točno korake koje sam primijenila sa svojim djetetom i koje danas koristim u radu s drugim obiteljima, kako bi dijete postupno postalo samostalnije u učenju, a mama prestala biti kućna učiteljica.

Jer vi već imate svoj posao.

Dijete može naučiti raditi svoj.

Možda se prepoznajete u ovoj priči

Prijavite se na radionicu

Zašto mi mame vjeruju?

  • Govorim iz iskustva i učiteljskog i roditeljskog.

    13 godina radila sam u školi kao učiteljica i svakodnevno pratila kako djeca uče, gdje zapinju i što im zapravo nedostaje da bi bila samostalnija.

    Danas to iskustvo spajam s onim najvažnijim, iskustvom mame školarca.

  • Razumijem kako stvarni život izgleda nakon škole.

    Posao, obaveze, umor, večera, zadaća…
    Znam kako izgleda kad večeri završe svađom oko učenja ili osjećajem krivnje da niste napravili dovoljno.

    Zato moj pristup nije idealan scenarij iz udžbenika već realan sustav koji funkcionira u svakodnevnom životu obitelji.

  • Ne učim mame kako bolje objašnjavati gradivo.

    Gradivo će dijete naučiti u školi.
    Ja mame učim kako razviti djetetovu samostalnost i odgovornost za učenje.

    To znači:

    - manje podsjećanja,

    - manje kontrole,

    - više povjerenja,

    - više samostalnosti.

  • Ne stvaram ovisnost o mami, nego samostalno dijete.

    Moj cilj nije da mama postane još bolja kućna učiteljica.

    Moj cilj je upravo suprotan:

    da mama prestane biti kućna učiteljica.

    Da dijete nauči upravljati svojim učenjem, a mama dobije ono što joj najviše treba mir, povjerenje i rasterećenje.