Treba li djecu motivirati za učenje
Kao budućim učiteljicama, na fakultetu su nam među najznačajnijim kolegijima bile metodike: metodika nastave hrvatskog jezika, metodika nastave matematike, metodika nastave glazbene kulture itd. Inače, metodika je znanost koja nas uči kako poučavati, ukratko rečeno. A kad je riječ o poučavanju, veliku ulogu ima upravo motivacija.
Sjećam se da je upravo motivacija bila česta riječ koju su koristili profesori, a mi studenti smo se trudili osmisliti što bolju, za početak sata s učenicima na našoj praktičnoj nastavi. Na teoretskoj dijelu, učile smo da je važno da djecu motiviramo- potaknemo, probudimo njihovu maštu i interes za ostatak sata, posebno za glavni dio kada se najviše uči.
No, jesu li i koliko su djeca motivirana za školu i učenje?
Jer pitanja koja mi roditelji postavljaju su:
kako natjerati dijete da uči?
Kako smirenije proći to školsko doba?
Kako motivirati djecu na pisanje i učenje?
Kako ubrzati pisanje domaćeg rada?
Kako potaknuti dijete da samo započne rješavati zadaću?
Kako da mladića motiviram za školu?
Kako da uči redovito za ispite?
Zašto puno vremena gubi na učenje?
Svim ovim pitanja odgovor je isti- motivacija. I, naravno, kako je potaknuti jer smo svi svjesni da sve počiva na njoj. Motivacija može biti vanjska i unutarnja. Učitelji i roditelji najčešće ‘posežu’ za ovom prvom:
- ocjenama,
- nagradama,
- poučavanjem tipa: reći ću ti ja što te motivira tj. poticanje motivacije iz svoje perspektive zanemarujući onu najvažniju- dječju.
Sve su to dobronamjerni pokušaji motiviranja djece, no, nažalost, najčešće krivi. Nije da ne djeluju- djeluju, ali kratkotrajno i ne postižu efekt koji bismo smo htjeli- ocjene su motivirajuće samo ako su dobre, nagrade ih potiču da odrade samo taj jedan zadatak za koji će dobiti nagradu (ako i tad!).
Zašto je to tako? Zato što prava motivacija koja nas pokreće i donosi nas zadovoljstvo i uspjeh je ona koja dolazi unutra. Ne vanjskim poticajima, već našim željama i potrebama.
Kako je potaknuti?
Zadovoljavanjem djetetovih potreba: slušanjem djeteta, pružajući mu razumijevanje. Jer ne slušanjem i nerazumijevanjem djeteta dobivamo ovo: Lijen/a si, nemotiviran/a, zločest/a si zato što ne pišeš domaći kad treba, što odbijaš i ne želiš učiti; moraš se truditi, moraš zagrijati stolici, svima otežavaš; možeš, a nećeš!
Ovo je potpuno pogrešno i krajnje opasno. Dijete nije lijeno, a kamoli nije zločesto zato što odbija, proskrastinira i/ ili ne želi učiti. Istina je da mu potrebe nisu zadovoljenje i ne zna kako učiti odnosno potrebne su mu
vještine: da bi dijete učilo mora znati kako. Da bi dijete naučilo čitati, prvo mu se čita- sluša glasove, promatra slova, potom uči slova, riječi, rečenice- pretvara glas u slovo, nakon toga uči samostalno čitati. To dobro znamo i radimo. Da bi učilo, treba znati kako se pripremiti za učenje- planirati i organizirati svoje učenje, kako započeti zadatak, kako ga završiti, koliko vremena mu treba za pojedine aktivnosti… Treba poznavati tehnike učenja. Planiranje, organizacija, upravljanje vremenom, rješavanje problema, određivanje prioriteta i dr. su vještine potrebne ne samo za učenje već i za obavljanje svakodnevnih zadataka, i poslu baš kao i vezama (prijateljskim, ljubavnim, poslovnim). Ili ukratko, životno važne vještine, ali se ne uče u školi.
Ako ne znaju kako, kako da to naprave? Kako da budu motivirani???
Mogućnost izbora: svi jako dobro znamo da sadržaj koji je djeci ponuđen, je često jaaaaako dosadan i nema veze s njihovim svijetom. No, zato trebamo posegnuti za ova 2 moćna alata (točka 1. i 2.). Jer sloboda (izbora), samostalnost, odgovornost, razumijevanje su osnovne potrebe i neophodne su i djeci i odraslima.
Želite li znati najmoćniji alat za motiviranje djece? Dati im osjećaj da mogu!
Bez obzira na ocjene, školu- trebaju znati da mogu. Djeca s kojom radim u mentorskom programu često mi kažu Lijena sam! Neću ja to jer ne znam i ne mogu to. Dokle god djeca misle tako o sebi, neće napredovati, dapače samo nazaduju, sve su nesretnija, ocjene su im sve gore, sve više mrze školu. Takvo razmišljanje ubija im samopouzdanje, samosvijest, samouvjerenost. Tu nema motivacije i neće je ni biti. Tada kreću svađe, vikanjem tjeranje, kazne kako bi dijete napisalo domaći. A to je ono što nikako ne želimo!
Svi mi, kao ljudska bića, imamo prirodnu znatiželju i želju za učenjem. Djeca obožavaju učiti. Što se dogodi kada krenu u školu? Formalno obrazovanje ubija tu želju i znatiželju.
Krajnje je vrijeme da prekinemo takvu praksu. Sada znamo i kako.
Ako želiš znati više o tome kako motivirati dijete za samostalno učenje, u tome će, tebi i tvom djetetu, pomoći Dnevnik učenja. Ovaj jedinstveni priručnik pomaže djeci da razviju vještine i nauče tehnike učenja. Na gotovo 80 stranica donosim sve detalje kako učiti pametnije, brže, lakše i samostalnije. Za tebe je Vodič za učenje za roditelje koji ti daje sve potrebne informacije kako voditi dijete kroz proces učenja.
Svi detalji su na linku.
