TREBAM LI UČITI SA SVOJIM DJETETOM
Uvjerena sam da si bar jednom ovo pitala: prije nego što je tvoje dijete krenulo u školu, kada je pošlo u školu, ponovno kada si provodila sate i sate s njim nad knjigom.
O, da, više puta.
Ovo pitanje za mene je toliko duboko i otkriva toliko slojeva društva, odgoja, tradicije, uvjerenja.
I tu negdje kreće problem.
Od Djecom i domaćim se prije nitko nije bavio došli smo do Ako ne učiš s djetetom nisi dobra mama. Zapravo smo izgubile pravu perspektivu. Jer pravo je pitanje: znamo li pravu ulogu roditelja u školovanju djeteta?
Nije zadatak mame i tate da sjedi s djetetom satima i uči kemijske spojeve, 2. svjetski rat, reljef RH, jednadžbe,... to je zadatak škole (SADRŽAJ).
Na roditeljima je da razvijaju djetetove VJEŠTINE. Tako da dijete zna što, kad, kako, kada učiti samostalno i odgovorno. To nikako nije isto što i sjediti i učiti s djetetom.
Nije ključno: treba li učiti s djetetom? već Učimo li dijete kako učiti?
Škola je zadužena za sadržaj.
Roditelj je zadužen za vještine. Za razvijanje samostalnosti, odgovornost. Organizaciju.
Jer dijete koje zna kako učiti, ne treba roditelja za knjigom svaki dan.
Da, djetetu treba pomoć. Ali pomoć nikako nije preuzimanje djetetove odgovornosti.
Kako to izgleda u praksi?
1. Ako dijete pita, uvijek mu treba pomoći, ali
2. ne davati gotova rješenja:
jako često se nađemo u poziciji da gledamo dijete da plače, muči se, ne zna… i jednostavno preuzmemo djetetove obaveze na sebe. Ne jednom; onda to postaje rutina. Tako dijete ne razvija samostalnost niti preuzima odgovornost za sebe i svoje dužnosti i obaveze.
Mama postaje spasiteljica, Katica za sve. Dijete uče: Mama će to rješiti, ja ne trebam ni misliti ni raditi...,
3. vještine poput razvoja samostalnosti i odgovornosti ne događa se preko preko noći. To je proces koji se ne događa već se uči. To je proces kroz koji dijete vodimo tako da mu osvjestimo što točno ne zna i pomognemo mu kako da samo obavlja ono što treba i može.
Zato idući put kad čuješ ovo pitanje, postavi sebi ova pitanja:
- Može li (i treba li) moje dijete to samo obaviti?
- Kako mu mogu pomoći da to napravi sam?
- Kako ga mogu potaknuti da počne sam?
- Što moje dijete stvarno treba?
- Pomažem li previše? Radim li previše za njega ono što može sam?
Podsjetnik:
Mama si, nisi kućna učiteljica (ne trebaš biti produžena ruka škole.)
Ono što dijete radi u škola, mora li i mama raditi s njim doma? Ako je dijete toga dana ponavljalo za kontrolni u školi, to isto će i mama kod kuće? Satima. Zašto?
I ne, nisi loša mama ako to ne radiš sve za dijete jer kontrolirajući svaki njegov pokret i bdijući nad svakim njegovim korakom zapravo mu radiš medvjeđu uslugu. Tako neće razviti ni samostalnost ni odgovornost niti će znati rješavati svoje probleme i razmišljati za sebe.
Ne odgajaš ovisnika o sebi već samouvjerenog, samopouzdanog, sposobnog čovjeka 21. stoljeća, zar ne?
Moje ime je Dragana, mentorica sam za samostalno učenje.
Pomažem zaposlenim mamama da njihovo dijete nauči učiti samostalno, bez nagovaranja, stresa i svakodnevnog sjedenja uz zadaću.
Kako?
Kroz radionicu Dijete koje uči samo. Bez panike i stresa pred kraj škole: nama mamama ne treba teorija, već ono što možemo odmah primjeniti i daje rezultate, a bez natezanja s djetetom.
Pozivam te na iduću radionicu koju ću održati u srijedu, 29.4. u 18 sati na Zoomu. Svi detalji i prijavnica su na linku:
